ŠPILJA VINDIJA – Ponos ili teret znanosti

Hrvatska obiluje arheološkim nalazištima iz različitih razdoblja koja svjedoče o zanimljivoj i bogatoj prošlosti naših krajeva. Svako od njih važno je na svoj način i zaslužuje adekvatnu zaštitu kako bi se sačuvalo za buduće generacije. Štoviše, zaštita i čuvanje baštine dužnost je svake uljuđene zemlje. Međutim, osim što su dio baštine, po još nečemu samo se neka nalazišta posebno ističu. To je važnost koju imaju u međunarodnoj znanosti, što se odlikuje njihovim navođenjem u znanstvenim radovima i sveučilišnim udžbenicima poznatih svjetskih izdavača.

Tom iznimnom krugu, od hrvatskih paleolitičkih nalazišta, zasigurno pripadaju Krapina i Vindija. U Krapini postoji suvremeni muzej koji privlači mnogobrojne posjetitelje, ali na samu nalazištu više nema tragova stratigrafije (slojeva u kojima su pronađeni nalazi). U Vindiji takvi slojevi još postoje, ali izloženi su prirodnim procesima i devastaciji ljudi. Dva veća pokušaja fizičke zaštite tog lokaliteta nažalost nisu riješila problem, premda je nalazište administrativno zaštićeno kao spomenik prirode i kulturno dobro.

Špilja Vindija nalazi se u Hrvatskom zagorju zapadno od sela Donje Voće, oko 20 km zapadno od Varaždina. Dubina joj je veća od 50 m, najveća širina 28 m, visina više od 10 m, a ulaz je polukružno zasvođen. U podnožju špilje teče potočić Šokot. U literaturi se Vindija prvi put spominje u raspravi I. Kukuljevića Sakcinskog (1873), koji njezino ime izvodi od rimskog naziva Vinundria, za naselje što se nalazilo na području današnje Voće. Stjepan Vuković prvi je put 1928. posjetio nalazište. Više od trideset godina s prekidima sa svojim je učenicima, većinom u najgornjim slojevima, obavljao iskopavanja špilje i predšpiljskog terena te objavio rezultate u više članaka. U slojevima različite starosti pronašao je zanimljive nalaze faune, keramike, kamenih i koštanih izrađevina. Sustavna istraživanja špilje proveo je akademik Mirko Malez od 1974. do 1986. Tijekom tih istraživanja prikupljeno je mnoštvo faunalnog i litičkog materijala, a otkrivani su i nalazi fosilnih ljudi (neandertalaca), što je pobudilo veliku pozornost stranih znanstvenika, napose paleoantropologa. U približno devet metara zemljanih naslaga pronađeni su nalazi od rimske civilizacije preko više prapovijesnih keramičkih i litičkih kultura, do najstarijih slojeva od približno 200.000 godina.

Dragulj nacionalne
i svjetske znanosti

O Vindiji objavljen je niz radova u prestižnim međunarodnim znanstvenim časopisima pa je kao jedno je od najvažnijih paleolitičkih nalazišta u Europi pravi dragulj za nacionalnu i svjetsku znanost. Nakon što je Mirko Malez objavio prve nalaze fosilnih ljudi otkriće je počelo privlačiti pozornost svjetskih znanstvenika. Početkom osamdesetih objavljeni su zajednički radovi naših i američkih znanstvenika, koji su snažno odjeknuli u međunarodnoj znanosti. Posebno je zanimljivo što se vindijski neandertalci po svojoj morfologiji razlikuju od tzv. klasičnih neandertalaca (primjerice Krapina) jer su gracilnije građe i imaju određena moderna obilježja. Ta je morfologija bila tumačena kao pokazatelj razvoja određenih skupina neandertalaca u moderne ljude (regionalni kontinuitet), a potkraj osamdesetih odigrala je važnu ulogu u razvoju asimilacijskog modela Freda H. Smitha, koji zastupa biološko miješanje neandertalaca i modernih ljudi. U posljednje se vrijeme biološko proučavanje hominina iz Vindije preusmjerilo s morfologije na paleogenetiku (proučavanja drevnoga DNK-a), a vindijski su nalazi imali ključnu ulogu u rekonstrukciji neandertalskoga genoma. Nadalje, Vindija je odigrala važnu ulogu u rekonstrukciji prehrane i strategija preživljavanja neandertalaca, napose primjenom analize stabilnih izotopa (na kolagenu ljudskih i životinjskih kostiju) ali i standardnih analiza životinjskih kostiju. Ti rezultati nedvojbeno pokazuju konzumiranje velikih količina mesa, što dokazuje primarno pribavljanje hrane aktivnim i organiziranim lovom, a ne skupljanjem i lešinarenjem. Organizirani lov podrazumijeva razvijen stupanj društvenih odnosa, što dio znanstvenika neandertalcima nije želio priznati. Posebno je zanimljiva činjenica da na nekoliko ljudskih kostiju iz Vindije postoje tragovi rezanja slični onima na ostacima faune. To nedvojbeno dokazuje skidanje mesa, ali uzrok te prakse, što se ljudskih kostiju tiče, nije nam poznat. Može se raditi o kanibalizmu uzrokovanu izgladnjelošću ili ritualom. No takvi su nalazi vrlo rijetki pa se po njima neandertalci bitno ne razlikuju od pojedinih skupina modernih ljudi. Nadalje, uz nalaze neandertalaca u Vindiji pronađeni su koštani šiljci kakvi se na drugim nalazištima vezuju za moderne ljude, što je pobudilo mnoga znanstvena sukobljavanja i rasprave na međunarodnoj razini. Postoji mogućnost da je uzrok toj neobičnoj asocijaciji miješanje materijala iz slojeva različite starosti ili da su neandertalci šiljke pribavili ili proizveli zahvaljujući susretima s modernim ljudima. Obje mogućnosti trebalo bi dodatno ispitati, a za to je ključno adekvatno datiranje slojeva nalazišta i samih nalaza. Dosad je provedeno više datiranja koja su dala kontroverzne rezultate. Vindijski hominini smatrani su jednom od posljednjih skupina neandertalaca, prisutnih još u vremenu dolaska modernih ljudi u Europu. Ipak, noviji rezultati pokazuju da su vjerojatno nešto stariji. Kako bi se pokušale riješiti nedoumice o mogućem vremenskom preklapanju neandertalaca i ranih modernih ljudi u srednjoj Europi, potrebno je istu metodu datiranja primijenjenu na vindijskim neandertalacima primijeniti i na nalazima ranih modernih ljudi.

Vremenske kapsule

Do novih podataka s istraženih nalazišta može se doći na dva načina. Primjenom novih metoda na iskopanom materijalu (materijal iz Vindije čuva se u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara HAZU u Zagrebu) i uzimanjem uzoraka sa samih nalazišta (ukoliko na nalazištima još ima sedimenta). Po završetku iskopavanja Mirko Malez ostavio je dva zemljana profila koja sadržavaju slojeve različite starosti te nešto neiskopana sedimenta u središnjem dijelu špilje. Jako je važno ostaviti dio nalazišta neiskopan. Štoviše, današnji standardi zaštite koje primjenjuju razvijene zemlje pri provođenju sustavnih iskopavanja nalažu ostavljanje polovice, od ukupnog volumena sedimenta, za nove metode budućih generacija arheologa.

U znanstvenom smislu profili koji su ostali u Vindiji najvažniji su dio nalazišta. Oni znače „vremenske kapsule“ što čuvaju zapise daleke prošlosti te špilju čine atraktivnom za posjete znanstvenika i ciljana istraživanja, napose nedestruktivnim metodama. Nažalost, unatoč administrativnim zaštitama Vindije kao spomenika prirode i upisa u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, već desetljećima traje propadanje vindijskih profila zbog učestalih devastacija. Postavljena ograda odavna je probijena pa pojedinci neovlašteno ulaze u špilju te krše zakon kopajući po slojevima i uništavajući jedinstveno nalazište. Premda se u materijalnom smislu ne može ništa vrijedno pronaći, zbog neprestana pljačkanja unutarnjem profilu prijeti urušavanje. Prije sto četrnaest godina Dragutin Gorjanović-Kramberger završio je s iskopavanjima krapinskog nalazišta, ostavivši profil sa slojevima. No zbog kopanja pojedinaca profil se urušio i danas na samom nalazištu nije ostalo ništa od slojeva koji su in situ čuvali nalaze. Čeka li ista sudbina Vindiju? I to nalazište, poput Krapine, zbog velike važnosti često posjećuju poznati svjetski znanstvenici, koji su zapanjeni zapuštenim stanjem u kojem se nalazi. Takva nalazišta primjerice u Francuskoj ili Njemačkoj čuvaju neprobojna vrata i snažna ograda, često s bodljikavom žicom u gornjem dijelu. Stanje im se redovito provjerava, a posjeti su mogući isključivo organizirano uz stručno vodstvo. Takav pristup uz adekvatnu pravnu regulativu i efikasno provođenje zakona jamči sigurnu zaštitu.

Nakon adekvatne zaštite i uspostave stalnog nadzora neka se nalazišta mogu uklopiti u organiziranu turističku ponudu (uz kontrolirane posjete) i time pridonijeti promidžbi zemlje i razvoju turizma. Nedomišljeni pak pokušaji turističke eksploatacije rezultirat će još intenzivnijom devastacijom.

Na međunarodnom skupu o arheologiji i turizmu (Sense and Sustainability) održanu tijekom svibnja u Arheološkom muzeju u Zagrebu jedno od izlaganja bio je apel za zaštitu Vindije, koji su odaslali stručnjaci iz više uglednih hrvatskih institucija. Žurno bi trebalo ojačati fizičku zaštitu (vrata i ogradu), organizirati redovito nadgledanje nalazišta te pristupiti sanaciji i zaštiti profila. U vremenu kad mnogobrojne zemlje svoja nalazišta s ponosom pokazuju svjetskim znanstvenicima i široj javnosti, Vindija, jedno od najvažnijih prapovijesnih nalazišta u Hrvatskoj i srednjoj Europi, zorno pokazuje tamnu stranu odnosa prema prirodnoj i arheološkoj baštini u nas. Ipak, taj se lokalitet još može sačuvati.